Boje istine
Petnaestogodišnja Winona Grey zagledala se kroz prozor u obalu ranča koji je bio u posjedu njezine obitelji već četiri generacije, tragajući za nekom promjenom.
Gubitak poput njihova morao je ostaviti nekakav trag - iznenada požutjelu ljetnu travu, ili tamne oblake koji se nisu htjeli razići, ili pak drvo koje je prepolovila munja. Nešto.
S prozora svoje spavaće sobe mogla je vidjeti veći dio posjeda. Na granici stražnjeg dijela uzdizali su se tijesno priljubljeni divovski cedrovi s obješenim čipkastim granama, na zelenim vijugavim pašnjacima konji su se vrzmali uz
ogradu, gazeći svojim kopitima visoku travu. Gore na brijegu, uvučena u dubokoj šumi, nalazila se mala koliba koju je sagradio njezin pradjed došavši u ovaj kraj.
Sve je izgledalo obično, no Winona nije bila tako naivna. Prije nekoliko godina, jedno se dijete utopilo u hladnom moru uz obalu Washingtona, nedaleko odavde, i mjesecima nitko nije govorio ni o čemu drugom osim o toj tragediji. Mama ju je povela na stranu i upozorila na nevidljive opasnosti, na struje ispod površine vode zbog kojih se možeš utopiti čak u plitkoj vodi, no sada je znala da postoje i druge prijetnje, koje vire ispod površine svakodnevnoga života.
Odlazeći od prozora sišla je stepenicama u kući koja se od jučer doimala isuviše velikom i tihom. Njezina sestra Aurora sjedila je sklupčana na plavožutoj sofi i čitala. Tanka poput štapića i koščata, Aurora je u svojoj četrnaestoj godini bila u onoj nespretnoj dobi između djetinjstva i zrelosti. Imala je malu, šiljastu bradu i
tamnosmeđu dugu ravnu kosu sa stazom po sredini.
Ne otvara mi se nijedan roman na pretplatu.
Lijep pozdrav, da li ste izvršili pretplatu? LP!
Pozdrav ponovo, sada bi trebalo da radi! LP!