Peni Stajls pogleda kroz prozor. Sneg se otopio ali još uvek je bilo hladno. Ona se malo strese, pa pridje da doda drvo u
vatru i ostade pored nje.
- Hoce li i gospodja Hil biti na veceri kod Henlijevih? - upita ona majku koja udje u sobu.
- Verovatno. Budi pristojna prema njoj ovog puta.
- Pokušacu. Ali mama, ona toliko iritira svojim komentarima da cu joj jednom tako odbrusiti da nece više zabadati nos u stvari koje je se ne ticu - rece ona Ijutito.
Majka je pogleda.- Dušo, uskoro ce prolece. Moci ceš da šetaš, neceš se više dosadji- vati ovde u kuci. Eh, da imamo para, mogla si sa
Evansovima zimus u London, bar na mesec dana - rece gospodja Stajls cežnjivo.
- Kažu da su se divno proveli. Svako vece su izlazili...
- Mama, ja ne žalim za balskim sezonama u Londonu.
Samo mi je krivo zbog tebe, što si u tvojim godinama i posle oceve smrti dospela u situaciju da jedva preživljavamo.
Majka je oprezno pogleda.
- Mogla si da budeš gospodarica Goston Hila, najveceg imanja u kraju, da si samo htela...
- Dogovorile smo se da tu temu necemo ponovo nacinjati.
Štaje bilo, bilo je pre šest godina. I za sve to vreme nisam se ni jednom pokajala što nisam u tom braku. Dobro, možda je nacin na koji sam to prekinula bio malo ružan, ali uopšte ne žalim što se nisam udala za Vilijama Tiplinga - rece Peni malo oštrije.
- Ipak, neudata žena u današnje vreme osudjena je na siromaštvo i milostinju. Ne želim da tako živiš kad mene više ne bude.
- Ne brini se, mama. Verovatno cu otici kod onog mog škrtog rodjaka da mu vodim domacinstvo. Ili cu poceti da radim.
Pa, tolike sirote devojke rade kao družbenice ili guvernante...