Muškarci ili žene, ko voli više?

Neko je nekada izjavio kako „onaj koji u vezi voli manje voli, kontrolira vezu“. Odmah na prvu, ta mi izjava izaziva nelagodu. Zašto bi iko htio kontrolirati nešto što bi trebalo biti divna zajednica dvoje ljudi kojima je stalo jedno do drugoga?

Kako bilo, znanstvenici su dugo vremena lomili koplja oko toga vole li u globalu više žene ili muškarci, a uteg je nekako uvijek naginjao ženskoj strani zbog činjenice da je emocionalna ekspresivnost ipak češće ženska, negoli muška karakteristika. Žene su sklonije verbaliziranju emocija, te očekuju isto zauzvrat. Kada željeni feedback izostane, sklone su misliti kako partneru nije dovoljno stalo.

ljubav  i samo ljubav

Muškarci su romantičniji!

Sharon Brehm osamdesetih je godina počela istraživati tu temu, kao i eventualne razlike u načinima na koje volimo. Zaključila je da žene i muškarci vole jednakim intenzitetom, ali žene pokazuju tendenciju većeg uvažavanja svojih muških partnera. Žene su zaljubljivije, te su češće izjavljivale kako imaju vrlo intenzivne osjećaje, te češće vole kada im ljubav nije uzvraćena (od tud vjerojatno enormna popularnost Balaševićeva stiha „Sve prave su ljubavi tužne...“), a sklone su i pretjeranom idealiziranju svojih parnera. Iz svega toga dalo bi se pretpostaviti da su žene i romantičnije – pada li vam na pamet klišej o ženskom odabiru romantičnih komedija i muškom odabiru akcijskih trilera?

Međutim, istraživanja pokazuju kako su muškarci ipak romantičniji! Na postavljeno pitanje: Biste li se vjenčali s osobom koja ima sve za vas poželjne osobine, ali ju ne volite?, gotovo tri četvrtine žena odgovorilo je ne znam, dok je 65% muškaraca na isto pitanje odgovorilo ne. Isto tako, muškarci su se u mnogo većem postotku slagali s tvrdnjom da sve dok se ljudi vole, ne bi trebali imati problema u braku. Iznenađujuće, ali pokazalo se i da muškarci više vjeruju u romantične floskule poput „samo jednom se ljubi“ i „ljubav pobjeđuje sve prepreke“.

Stvar je samo u različitom pokazivanju emocija

Uz sva inozemna istraživanja, napokon i mi imamo svojeg konja za trku - profesorica Željka Kamenov s Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakuleteta u Zagrebu 2010. godine odlučila je saznati tko uistinu voli više, te je uz pomoć svojih studenata okupila 302 para kojima je dala identične ankete kako bi ispitala načine na koje partnerima pokazuju ljubav. Istraživanjem je došla do potvrde generalnog mišljenja: „Muškarci pokazuju ljubav na drugačiji način od žena, jači su u instrumentalnosti... Češće je iskazuju djelima“. Parovi koji su sudjelovali u njezinom istraživanju, pripadali su različitim društvenim slojevima i imali su različite godine bračnog staža – neki su u braku bili manje od 10, drugi od 10 do 25, a treći preko 25 godina. Iako to do sada nije bila praksa, u istraživanju je po prvi puta postavljeno direktno pitanje „Kako pokazujete ljubav partneru“, a rezultati su ukazali na šest mogućih načina: žrtvovanje radi zadovoljenja partnerovih potreba, otvoren razgovor i podrška, fizičko pokazivanje naklonosti, briga o kućanskim poslovima i „kavalirstvo“ (vozio/la sam ju/ga kamo je željela/želio ići).

Pokazalo se kako se muškarci i žene podjednako žrtvuju radi sreće svojih partnera, no ono što iznenađuje je to što se ne razlikujemo niti po učestalosti iskazivanja ljubavi. „Žene su otvorenije u pružanju podrške, dok su muškarci skloniji fizičkom iskazivanju naklonosti, poput seksa“, kaže prof. Kamenov. Dodaje kako su žene sklonije iskazivanju ljubavi kroz obavljanje kućanskih poslova, dok muškarcima više leži „kavalirski“ način.

Ono što je najvažnije za uspješnu, dugu i ljubavlju ispunjenu vezu je način na koji rješavate nesuglasice. Ima nešto u onoj da se suprotnosti privlače, ali te suprotnosti moraju itekako dobro znati iskomunicirati probleme koji zbog tih različitosti nastanu. Takve je pretpostavke potvrdilo i istraživanje PAIR (Processes of Adaptation in Intimate Relationhips) kojeg je proveo američki profesor Ted Houston. Istraživanje je započeo davne 1981. godine, a trajalo je čak 14 godina, tijekom kojih je intervjuirao bračne parove koji su na početku istraživanje bili friško ubračeni. Krajnji rezultati bili su sljedeći: od ukupno 168 parova, 62 su još uvijek bili u sretnom braku, a 38 u nesretnom. 56 parova se rastalo – 10 nakon manje od dvije godine, 21 između druge i sedme godine, a 25 parova nakon više od sedam godina (12 parova bilo je isključeno iz daljnjeg istraživanja zbog smrti jednog od supružnika). Houston je svojim istraživanjem potvrdio dvije teze: da postoji trajna dinamika u odnosu, što znači: kako je izgledalo hodanje, tako će izgledati i brak, te da se u braku razbijaju iluzije pa se stalno smanjuje količina pozitivnih emocija i stavova. Razina medusobnog iskazivanja emocija tijekom prve godine braka opada, te ta razina ostaje ista tijekom čitavog braka, ali se negativna komunikacija ne povećava s godinama, što bi značilo da porast nezadovoljstva u braku ipak proizlazi iz sve manje pokazivanja ljubavi.

Dakle, znate što vam je činiti. Pokažite partneru koliko vam je stalo: izjavom, poljupcem, seksom ili pranjem auta – vi ga/ju najbolje poznajete i trebali bi znati što će im rastopiti srce.Daria Validžić
Izvor: http://www.elle.hr/lifestyle/ljubav-i-seks/vole-li-zene-vise/
http://www.iep.hr/iz-knjiga-3/vole-li-muskarci-i-zene-razlicito-67/
Fotografije: freedigitalphotos.net

Podijelite s prijateljima!

    Leave a Reply

    Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *