Ljubav bez otpora

Ako želite da vam pripovijedam, pustite mi Schumanna, glazba će mi dozvati uspomene. Popijevke... Počnimo od Schöne Wiege meiner Leiden1. TAdam TAdam TAdam TAdam, četiri ponajljepša troheja njemačkoga pjesništva. Prigušit ću svjetlo. Neka se čaj vari nekoliko minuta, može? Ja mu volim dodati kap mlijeka. Čaj je kineski, a čajnik je bakin. Ne bi čovjek rekao, no veoma je star. Baka ga je dobila na svadbeni dar: darovala joj ga je kuma po povratku iz Hong Konga, gdje joj je muž radio za neku englesku tvrtku. Baka se udala godinu dana prije majčina rođenja, 1889., pa ne možete reći da nije starina...

Debela u sredini mi je majka. Slijeva joj je moja sestra Isabelle, a kraj nje muž Jean-Louis. Isabelle u krilu sjedi kći France. Mogla je imati najviše godinu dana. Majci je zdesna druga moja sestra, Anne, njezina je muža pokret otpora već likvidirao. Najviši je François, Isabellein stariji sin: do njega je mladi, Marcel. Pa maleni Alfred. I onda ja. Fotografija je snimljena pred majčinom kućom. Jest da nam je svima ondje dom, no kuća je, prije svega, njezina. Imala je kameni stubišni prilaz koji je mati nakon rata dala srušiti, no vidimo iste prozore i bagrem. Otac mi je u zarobljeništvu u Njemačkoj.

Fotografira nas Volker Haminerschimmel, esesovac. Ševi moju sestru Anne, da oprostite na izrazu: druge riječi nemam. Ona na katu urla od užitka. Švabo nabija iz slabina, a kristalni luster u primaćoj sobi zvecka u pratnji. Rat je takva tuga i žalost da se moraš nekako zabaviti.

Sestra mi je u koroti, sirotica. U ševi traži zaborav. Uživa u prodoru neprijateljeva spolovila, pa to glasno daje do znanja. Slika je i prilika domovine: nudi se kao na pladnju.

Nakon oslobođenja sestru mi Anne siluje neki susjed, a cijelo mu susjedstvo odobrava. Prizor se zbiva pred vrtnim vratima. Sjatio se svijet, pa se i ja priključim. Anne ne sliči sebi, obrijali su je na nulu. Čini mi se žgoljava. Gola je golcata, a meni je to prvi susret s njezinom golotinjom: ne samo s ćosavom glavom nego i s cijelim tijelom. Susjed ju je povalio 1 Iz Heinrich Heine, “Schöne Wiege meiner Leiden”/”Lijepa zipko mojih jada”: Lijepa zipko mojih jada / Lijepi grobe moga pokoja / Lijepi grade, rastaj’mo se sada, - / Živ mi bio! dovikujem ti ja (op. prev.). nasred ceste. Silovatelju vidiš samo oble sportaške lubenice guzova: kotarski je prvak u skijaškom trčanju. Sestra se preda mnom nikad nije razodjenula, mi se doma jedni pred drugima ne pokazujemo, no kad se podavala Volkeru, meni je u glavi redovito bila gola. Tako je glasno kričala da mi se činilo kao da je širom otvorila prozor na katu pa pokazuje grudi, trbuh i spolovilo.


PRETPLATITE SE
i čitajte odmah!

Već ste član?
Prijavite se ovdje»


Podijelite s prijateljima!

    2 Comments

    1. renata 12. Oktobra 2016.

    Leave a Reply

    Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *