Lud za tobom

Jednoga tmurnoga ožujskoga popodneva, sjedeći u srednjo- školskoj učionici u kojoj je sjedila već trinaest godina, i nakon što je dragomu po stoti put rekla da će doći kući oko šest jer je
bila srijeda, a ona srijedom uvijek dolazi oko šest kući, Quinn McKenzie je podigla pogled sa zadaća koje su bile na njezinu stolu i suočila se sa sudbinom.
Njezina je sudbina bio mali crni pas tužnih očiju i u početku nije shvatila bit toga.
Nije joj nedostajalo ništa drugo. Pas kojeg joj je poklonila njezina učenica bio je jednak kao i napeti živci; žilavo crno tijelo, mršave bijele noge, uska crna glava, i sve se to držalo zajedno tako napeto da se mališa sav tresao. Izgledao je smrznuto, gladno i nestrpljivo dok se trgao u Theinim rukama i Quinn se srce slamalo. Nijedna životinja ne bi trebala tako izgledati.
- Oh. - Quinn se ustala i krenula prema Thei dok je Bill gunđao: - Ne još jedan.
- Našla sam ga na parkiralištu. - Thea je stavila psa na pod, ispred Quinn. - Znala sam da ćete vi znati što napraviti.
- Dođi srce. - Quinn se sagnula ispred njega, ni preblizu, ni predaleko i potapšala pod. - Dođi slatkišu. Nemoj se bojati. U redu je. Ja ću se pobrinuti za tebe.
Pas je zadrhtao jače i zamahnuo glavom lijevo-desno. A onda je pobjegao kroz najbliža vrata koja su na njegovu nesreću bila vrata od ostave.
- E, pa sada ću te lakše uhvatiti, - rekao je Bill veselim i sigurnim tonom kao i uvijek. Bilo je uvijek veselo u Billovu društvu, društvu čovjeka koji je nogometnu momčad Tibbett Higha doveo do pet prvenstava, bejzbolsku momčad do četiri - peto je upravo dolazilo - gotovo posve sam, vjerovala je Quinn, nikada ne uzimajući u obzir poraz. - Znaj što želiš i ostvari to, - rekao bi dečkima i oni bi to napravili.
Quinn je odlučila da bi radije bila negdje drugdje i jela pizzu, ali je morala tješiti toga psa i riješiti se Billa. Puzala je na rukama do vrata, pokušavajući izgledati bezopasno. - Vidi,
psi me vole, - izgovorila je svojim najnježnijim glasom dok se pas povukao do kartonske kutije na samom kraju uske ostave. - Puno propuštaš. Ja sam odlična prilika. Dođi. - Poma knula se još
malo bliže, još uvijek na koljenima, a pas je iskolačio oči.

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *