Mirisni cvjetovi ljubavi

Adam Heins je zaustavio kola ispred velike grañevine, koja je više ličila na dvorac nego na kuću. Dva velika psa od kamena su bila postavljena sa obje strane ulaznih vrata. Adam je alkom zakucao na vrata. Meñutim, vrata su se otvorila tek kada je treći put kucao. Pogledao je u djevojku koja je bila niskog rasta i koja je imala najljepše sive oči koje je ikada vidio.
- Zdravo - rekla je polako.
Adam je uzdahnuo i pomislio ako je sva posluga ovakva, slijedećih nekoliko nedjelja će biti veoma zamorne.
- Ja sam Adam Heins. Gospodin Ferčaild me očekuje.
Ona ga je oštro pogledala kada je progovorila i njen glas je istovremeno izražavao i sumnju i radoznalost.
- On vas očekuje!
Zatim je slegnula ramenima i pozvala ga unutra. Hodnik je na prvi pogled izgledao beskrajan.
Na zidovima sa obje strane su visjele slike poznatih umjetnika kao što su Van Gog, Renoar, Mone.
Kada su stigli do kraja hodnika djevojka je prekrstila ruke i radoznalo ga pogledala.
- Kažite gospodinu Ferčaildu da sam ovdje.
- A ko ste vi? - upitala je mirno.
- Adam Heins - ponovio je.
On je bio čovjek koji je navikao na poslugu i od koje je očekivao poslušnost.
- A da! Već ste rekli!
Kako je moguće da su njene oči u isto vrijeme i maglovite i jasne, pitao se.
- Mlada damo, gospodin Ferčaild me očekuje. Samo mu kažite da sam ovdje. Da li možete to da uradite?
- Mogu - rekla je i veselo se osmjehnula.
Njen osmijeh ga je potpuno zbunio. Prvi put je primijetio da ima veoma lijepo oblikovane usne. Dok je gledao za njom kako odlazi prema stepeništu, osjetio je da ga je njen osmijeh potpuno osvojio.

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *