Moderne žene

Muškarac je iza pretrpanog stola izgledao poput vraga, a Nell Dysart je shvatila kako je to i trebala očekivati jer je ionako već godinu i pol dana prolazila kroz pakao. Susret je s Gabrielom McKennom samo značio da je konačno stigla.

- Da, mislim da je bolje istražiti to, - s očitim je nestrpljenjem rekao u telefonsku slušalicu, a oštar je pogled odavao njegovu uznemirenost.

Bilo je nepristojno razgovarati na telefon pred njom, ali nije imao tajnicu koja bi odgovorila na poziv, a ona je ionako došla na razgovor za posao. Nije bila nova klijentica, a on je bio detektiv, a ne prodavatelj osiguranja i možda se zato uobičajena pravila ponašanja ovdje nisu primjenjivala.

- Dolazim tamo u ponedjeljak, - rekao je. - Ne, Trevore, čekanje neće biti dobro. Sa svima ću vama porazgovarati u jedanaest sati.

Zvučao je kao da razgovara sa svadljivim ujakom, a ne klientom. Detektivski je posao morao biti puno bolji od izgleda ovog mjesta ako si je on mogao dopustiti da na ovaj način razgovara s klijentom, posebice ako mu je ime Trevor. Jedini Trevor kojega je Nell poznavala bio je punac njezine sestre, a on je bio bogatiji od Boga, pa je možda Gabe McKenna uistinu bio moćan i uspješan i samo je trebao nekoga tko bi mu doveo ured u red. Ona se mogla prihvatiti tog zadatka.

Nell je pogledala okolo po neuglednoj prostoriji, pokušavajući pozitivno razmišljati, ali ured je bio mračan pod svjetlom rujanskog poslijepodneva, još mračniji zato što su prastari zastori na velikim prastarim prozorima bili navučeni. Zgrada McKenna je stajala na uglu dvije najljepše gradske lice u German Villageu, dijelu grada u kojem su ljudi plaćali ogromne stanarine kako bi s prozora mogli gledati na povijesne ulice Ohia i njegovu arhitekturu, ali Gabriel McKenna je navukao svoje zastore, vjerojatno da ne vidi nered unutar svog ureda. Zidovi su bili prekriveni prašnjavim crno-bijelim slikama, namještaj je trebalo očistiti i ulaštiti, a radni bi mu stol trebalo rasteretiti hrpe svačega. Do ovoga trenutka, nikada u svom životu nije vidjela toliko smeća na jednom mjestu i same Styrofoam šalice bile bi...

- Da, - rekao je niskim i samouvjerenim tonom. Svjetlo njegove zelene stolne lampe bacalo je odsjaj na njegovo lice, ali s tim svojim, trenutno atvorenim očima, nimalo nije izgledao sotonski. Više je sličio na prosječnog, tamnokosog biznismena od četrdeset i nešto godina u prugastoj košulji i s opuštenom kravatom. Poput Tima.

- Nell se naglo ustala i bacila svoju torbicu na stolac.

Otišla je do velikih prozora kako bi razmaknula zastore i tako u prostoriju pustila malo svjetla. Ako mu ona bude očistila ovo mjesto, moći će staviti rastvorene zastore zbog ostavljanja boljeg dojma na klijente. Klijenti su voljeli poslovati na svjetlu, a ne u ovakvoj tami. Jednom je povukla uzicu koja se odmah zaglavila i zato ju je ponovno povukla, uzica je otpala i ostala joj u ruci.


PRETPLATITE SE
i čitajte odmah!

Već ste član?
Prijavite se ovdje»


Podijelite s prijateljima!

    2 Comments

    1. Dermanina Sulejmanovic 7. Aprila 2016.
      • ljubavniromani.net 16. Aprila 2016.

    Leave a Reply

    Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *