Najsretnija cura na svijetu

Luke se nasmijao i uštipnuo me za struk. »Kamo sve to ide?«

Ruka mi se ukočila. »Mislim da je stvar u svem tom vježbanju.

Umirem od gladi«. Bila je to laž. Još mi je bilo zlo od onog debelog

sendviča s usoljenom govedinom, ružičastog i prenakrcanog poput

pozivnice na vjenčanje, koji sam pojela za ručak.

»Idemo u Patsy’s?« Htjela sam da te riječi zazvuče kao da mi je to

netom palo na pamet, iako sam već neko vrijeme sanjarila o tome kako

uzimam njihovu krišku pizze, kako se tanke niti bijeloga sira razvlače, ali

ne pucaju, zbog čega ih moram uhvatiti prstima i povući, a dodatni

komadić mozzarelle tako se odvaja od tuđe kriške. Taj erotski san

ponavljao mi se u mislima još od četvrtka, kada smo odučili da ćemo u

nedjelju napokon riješiti popis darova. (»Ljudi se već raspituju, Tif«.

»Znam, mama, sredit ćemo to«. »Do vjenčanja je ostalo pet mjeseci!«)

»Nisam gladan«, Luke je uspravio ramena, »ali ako stvarno želiš...«

Baš lijepo od njega.

PRETPLATITE SE
i čitajte odmah!

Već ste član?
Prijavite se ovdje»


Podijelite s prijateljima!

    Leave a Reply

    Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *