Najveći vitez

U mračni sat prije svitanja, svi kapci na prozorima velike dvorane bili su zatvoreni kako se ne bi uvukla loša noćna isparavanja. Pod teškim željeznim zvonom, vatra je bila nalik ugaslom zmajevom oku. Uza zid pružale su se pojave zaspalih vitezova i njihovih slugu, pa se čulo duboko disanje, a ponekad bi odjeknuli i zvukovi grlena hrkanja.
Na drugom kraju dvorane, na manje privlačnom, propuhu izloženom mjestu, podalje od već slaboga iskrenja vatre, ležao je mladić i trzao se u snu, a čelo mu se namreškalo, jer su ga živi prizori o kojima je sanjao prebacili iz tjeskobnoga mraka prostranoga normanskoga dvorca u manju, prisnu odaju glavnoga tornja berkshirskoga obiteljskoga
zdanja u Hamsteadu.
Ponovno je postao petogodišnjak, odjeven u svoju najsvečaniju plavu tuniku, a majka ga je privinula na prsa, pa ga je glasom koji se prelamao, opominjala da bude dobar.
»Sjeti se da te volim, Williame.« Tako ga je čvrsto stisnula da je jedva mogao disati, a kad ga je pustila, oboje su duboko udahnuli, jer on je pokušavao doći do daha, a majka je susprezala suze. »Poljubi me, a onda idi s ocem«, rekla je.
Usnicama joj je dodirnuo meke obraze, udišući njezin miris, ugodan poput mirisa nedavno pokošena sijena. Odjednom više nije želio otići, pa mu je brada zadrhtala.
»Prestani plakati, ženo, uznemiruješ ga.«
William osjeti da mu je otac na rame položio tešku, čvrstu ruku, pa ga okreće od suncem okupane odaje i ukućana koji su se tu okupili, a među njima su bila i njegova tri starija brata — Walter, Gilbert i John, koji su ga dostojanstveno motrili, iako se i Johnu tresla usnica.


PRETPLATITE SE
i čitajte odmah!

Već ste član?
Prijavite se ovdje»

ljubavni roman Najveći vitez

Podijelite s prijateljima!

    Leave a Reply

    Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *