Ogrlica

Stajala sam pred panoramskim prozorima spavaće sobe našega stana u New Yorku, zagledana van. Bilo je jedanaest navečer i soba je bila osvijetljena svjetlima što su dopirala izvana. S druge strane stakla sve je djelovalo smireno, spokojno.

Hodnikom su odjeknuli koraci i okrenuvši se, ugledala sam Nathaniela na vratima. Kad sam ga ranije ostavila samoga, razgovarao je s nekim telefonom. Sigurno opet s onom Charlene. Trudila sam se imati povjerenja u supruga kad ju je zaposlio, ali to se pokazalo zahtjevnim, jer je nova zaposlenica očigledno željela posve drugačiji tip odnosa od poslovnog. Kratko sam se nasmijala. Charlene pojma nema kakav tip odnosa Nathaniel želi. Nakašljao se i blago nagnuo glavu, pokazujući središte tepiha.

Sranje. Hitro sam se spustila na koljena nasred tepiha.

“Otišla si” rekao je. U glasu mu se nije čuo prigovor, čak nije zvučao ljutito, ali učinilo mi se da čujem razočaranje.

“Željela sam vam dati malo privatnosti, gospodaru.”

“Razgovaralo se o tebi, pa bih radije da si ostala. Drugi put pričekaj da ti dopustim da odeš.”

Razgovaralo se o meni? Znači da ipak nije zvala Charlene. “Ispričavam se, gospodaru.”

“Nemaš se zašto ispričavati. Dosad ti nisam dao nikakve upute za ponašanje dok razgovaram telefonom.”

Šutjela sam, čekajući da mi kaže o čemu je točno razgovarao i s kim. Ništa ne govoreći, prišao mi je i pružio ruku. Iznenađeno sam je prihvatila i ustala, pa smo zajedno sjeli na klupicu u podnožju kreveta.

“Zvao me Jeff” rekao je.

“Jeff Parks?” upitala sam. Iz Delawarea? Neobično. Zašto li je on zvao?

“Dok smo bili u Delawareu, razgovarala si s Danielovom pokornom, Julie.”

“Jesam.” Zapravo smo razgovarale dvaput: jednom iste večeri kad smo se upoznale na zabavi i jednom nekoliko dana kasnije, kad sam je intervjuirala za svoj blog, Tajni život pokorne supruge. Baš sam prije dva-tri dana dovršila prepisivanje tog razgovora. Nisam se mogla sjetiti ničega dovoljno zanimljivog iz tog razgovora što bi nagnalo gospodara Jeffa da nazove Nathaniela.

“Julie je rekla Danielu kako bi željela da njihova BDSM grupa ima više predanih parova poput nas dvoje.”

“Aha” toga sam se sjećala. Pomilovala sam ga po obrazu, osjećajući grebanje dlačica na prstima.

“Rekla je da joj čvrstoća naše veze daje nade za njezinu.”

Pogledao me mračno, požudno i prignuo se bliže. “Ništa mi ne bi bilo draže nego da postanemo primjer dugotrajne, predane veze gospodara i pokorne. Da usprkos svim preprekama ostanemo zajedno.”

Pokušala sam mu privući glavu da ga poljubim, ali bio je nepomičan.

“Čekaj” prošaptao je.

Prigušila sam uzdah, ne želeći mu pokazati koliko sam nestrpljiva, ali pročitao me.

“Još samo malo” rekao je. “Jeff nas misli pozvati na idući sastanak njihove grupe. Zanima ga bismo li ih mogli malo podučiti, pokazati im nešto.”

Nedavno smo se počeli ponovno sastajati sa svojom grupom, ali to ne znači da se ne možemo pridružiti i drugima.

Provukao je prste kroz moju kosu i prislonio usnice na moj obraz, budeći u meni želju. “Bi li nas takvo što zanimalo?”


PRETPLATITE SE
i čitajte odmah!

Već ste član?
Prijavite se ovdje»


Podijelite s prijateljima!

    Leave a Reply

    Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *