Okajani grijesi

Amber Kessler promatrala je svoju kćer Zoe Vartan.

— Zoe, pazi da se ne opečeš! — viknula je strogo.

Zoe se trgnula i gotovo ispustila kuhaču kojom je miješala kremu za kolače, pa samouvjereno odgovorila:

— Bez brige, nisam više djevojčica!

— Djevojkama u tvojim godinama takva su upozorenja još potrebnija! — poklopila ju je baka Stella. Obje, i unuka i baka, na to su se nasmijale, a Amber je stisnula usnice i okrenula lice da prikrije zbunjenost koju je kod nje izazvala primjedba njezine majke.

Kroz otvoren prozor u kuhinju je iz vrta ulazio miris jeseni i Amber je zadrhtala od slutnje neizbježnih promjena koje su donosili hladniji dani. Bila je ponosna na svoju kćer. Činilo joj se daje Zoe sve ono što ona sama nije imala hrabrosti biti. Lijepa, vedra i ponosna. Zoe se kroz život probijala svojom vedrinom i odlučnošću, a Amber je bila sigurna da će se znati izboriti za sve što zaželi. Pa i sada, na životnoj prekretnici, kada je tražila posao nakon završetka studija. Amber je odgojila kćer radeći u ljekarni, predana poslu koji joj je značio život, a svojoj je kćeri od malih nogu ponavljala da je život borba i da joj ništa neće biti poklonjeno.

— Odmorimo se, djevojke! — oglasila je Stella, iznoseći na stol kavu zamamna mirisa.

Amber se osmjehnula dok je promatrala naborano, ali blago lice svoje majke. Tri žene iste loze bile su vrlo slične, pravilna profila i vedrih, svijetlih očiju. No, Zoe je imala nasmijane oči boje smaragda, dok su oči njezine majke bile plave. I vrlo rijetko su se smijale.

— Idem na odmor sljedeći tjedan — Amber je pogledala jednu pa drugu. Znala je što misle.

Vidjela je kako se Zoe trgnula i obje su brzo razmijenile poglede razumijevanja, a zatim usmjerile pažnju prema Amber, očekujući da objasni svoju najavu. Amber se voljela povući u osamu i u tom bi se vremenu družila s uspomenama.

Ni njezinoj kćeri ni majci to se nije sviđalo. Obje su znale da neke rane iz njezine mladosti nikad nisu zarasle. Uzdahnula je. Zbog tih rana propao joj je i brak, zbog njih je imala osjećaj kao da život prolazi pokraj nje, a ona neprestano gledala sreći u leđa.

Njezin su život odredile pogreške koje ona sebi nikada neće moći oprostiti. Ipak, nakon jedne takve pogreške rodila se Zoe, jedina svijetla točka u njezinu životu.

— Iako se ne bih trebala čuditi, mislila sam daje to vrijeme iza tebe — Zoe se strogo namrštila, dok je majku nasmijala njezina djetinjasta strogost.

— Razgovarale smo već o tome, Zoe. Moji su odmori samo moji. Trebaju mi. Previše je gužve oko mene cijele godine. Koliko god voljela svoj posao, svake godine postaje mi sve napornije i zato mije odmor još potrebniji.

Zoeine zelene oči načas su bljesnule zbog majčina blagog prijekora. U takvim trenutcima kod nje bi pokatkad prevladalorazumijevanje za majku, a kadšto djetinjasta ljubomora na taj samotni svijet u kojemu se njezina majka druži s duhovima iz prošlosti.

Kao da smo joj neželjena smetnja, pomislila je Zoe prgavo i stisnula usnice da joj ta primjedba ne pobjegne. Znala je daje prije njezina oca u životu njene majke postojao muškarac kojeg ona nikada nije preboljela.


PRETPLATITE SE
i čitajte odmah!

Već ste član?
Prijavite se ovdje»


okajanigrijesi

Podijelite s prijateljima!

    Leave a Reply

    Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *