Ola i Morski vuk

- Mora postojati neki brod! - progovori ona, ali tako kao da razgovara sama sa sobom.
Stojei pred vatrom, plemi je pogleda i shvati da nije svjesna njegove prisutnosti.
- Zar želite pobjei od muža? - upita je podrugljivo. - Ili skrbnika? Potonje mu se činilo vjerojatnijim. Ranjeniku je, po svoj prilici, bilo etrdesetak godina, a njoj nije moglo biti više od osamnaest.
Kad je zaula njegov glas, okrenula je prema njemu glavu, tako da joj je sada, na svjetlu vatre, jasnije vidio lice i zakljuio je da joj je vrlo privlano. Trepavice su joj bile dugake i tamne. Koliko god lice bilo zanimljivo, u oima mu se nije vidjelo nikakvo divljenje kad je ponovno progovorio, gotovo kao da joj se rugao:
- Zacijelo je to posrijedi!
- On mi nije ni muž ni skrbnik! - odgovori ona kad se ponovno spustila u naslonja - On me oteo, pa moram pobjei od njega!
- Oteo vas? Onda možete sve riješiti vrlo lako. Odvezite se poštanskom kočijom onamo odakle ste došli.
Djevojka zatrese glavom.
- To nije moguće!


PRETPLATITE SE
i čitajte odmah!

Već ste član?
Prijavite se ovdje»

ola_morski_vuk

Podijelite s prijateljima!

    Leave a Reply

    Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *