Posljedice ljubavi

UVIJEK KADA BIH sanjao o svojoj budućnosti, moja majka je bila dio tog sna. Ali sada mi je taj san izmicao. Slala me daleko od sebe: mene, desetogodišnjaka, i mog brata koji je imao svega tri godine. Bili smo u improviziranom kafeu uz rijeku. S jedne strane brežuljka prostirala se šikara koja je skrivala puteljak koji je vodio od našeg sela u Eritreji do istočnog Sudana; puteljak tako uzak i spržen od sunca da se njime moglo putovati jedino devama.

Neki od krijumčara već su bili stigli. Promatrao sam kako plamičci uljanih svjetiljki plešu po slabinama njihovih deva. Uokolo je stajalo mnogo ljudi, no nisu svi bježali od rata.
Moja majka i žene s Lovers' Hilla bili su tu da se oproste, no većina, poput moga brata i mene, bila je tamo da pobjegne. Majka je bila sve što sam imao na svijetu i grozio sam se trenutka kad će se uljane svjetiljke ugasiti, a deve uputiti prema šikari na početak našega puta. Svijet koji sam poznavao i toliko volio srušit će se. Stajao sam pokraj Semire, majčine najbolje prijateljice. Majka je par metara dalje kupovala toplo mlijeko za Ibrahima i bijaše mi okrenuta leđima.

Zagrabivši mlijeko iz lonca, trgovkinja ga je ulila u limenu šalicu i pružila Ibrahimu. Stiglo je još deva. Za njima su hodali muškarci, povremeno ih udarajući dugačkim šibama. Bili su to poznati Beja krijumčari iz plemena Beni Amir. Svi su nosili spletenu kosu i bijele dželabije s plavim prslucima, sablji prebačenih preko ramena. Majka se vratila do mjesta gdje sam stajao sa Semirom. Začudo, više nije bilo puno suza - nakon cjelodnevnog plača jedino što nam je još preostalo bio je oproštaj.
Dok mi je majka prilazila, promatrao sam joj lice. Nosila je dugačku crnu haljinu i svoje omiljene crvene talijanske cipele, Semirin poklon. Bila je visoka, a u tim cipelama doimala se još višom. Došavši do mene, pružila je Ibrahima Semiri i uhvatila me za ruku. Semira se pridružila ostalim ženama koje su stajale uz svjetiljke čekajući da se oproste od nas. Odjednom se začula snažna grmljavina. Pogledao sam u nebo i vidio etiopijski ratni avion kako kruži iznad našega sela. Stisnuo sam majčinu ruku, prislonivši je na čelo. Zatvorio sam oči i pomolio se:
»Molim Te, ya Allah, učini da ti avioni zauvijek odu. Molim Te. Molim Te.«
Kada je grmljavina utihnula, jedan od krijumčara prišao je majci i rekao:
»Deve su spremne, Raheema. Ne brini, djeca će ti biti na sigurnom.
« Majka je podigla svjetiljku. Zgrabila me za ruku i uputila se prema karavani. Povukao sam je, ukopavši se čvrsto na mjestu.
»Ne idem, majko.«
Sagnula se prema meni. Dok su joj naušnice zveckale na povjetarcu, osjetih predivan miris koji je dopirao s njezina vrata, poput oblaka tamjana iz posudice za eterična ulja. Gledao sam njezinu dugu crnu kosu. Potom sam naslonio glavu na njezine grudi. Zagrlila me, a ja sam poželio da taj trenutak potraje zauvijek. Šapnula mi je: »Dušo, ovo činim jer te volim.« A ja sam je preklinjao:
»Molim te, majko, ne šalji me. Ostao bih s tobom. Molim te.«
Polako se odmaknula i rekla: »Daj da te pogledam, dušo. «
Uhvatila mi je lice rukama.
»Obećat ćemo si nešto«, jedva je izgovorila tihim isprekidanim glasom, dok su joj se suze slijevale niz obraze.
»Obećajmo si da ćemo zauvijek biti ovakvi, gdjegod bili.«
Ispreplela je svoje prste s mojima i sagnula se da mi poljubi ruku. Krijumčari su oglasili polazak. Zagrlio sam majku tako čvrsto da joj je svjetiljka ispala na tlo, osvijetlivši njezine crvene cipele u noćnoj tami. Deve su krenule, a ja sam gledao u majčino lice, želeći je vidjeti posljednji put. No, svjetlo pod njezinim skutima polako je umiralo i uskoro mi je nestala iz vidokruga.


PRETPLATITE SE
i čitajte odmah!

Već ste član?
Prijavite se ovdje»


Podijelite s prijateljima!

    Leave a Reply

    Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *