Puni krug

Sjeo je u udobni, duboki naslonjač koga je ona presvukla u zeleno i utonuo u vlastite misli... San Diego, Japan... Božić... Jean... Ni sam nije znao koliko je dugo tu sjedio kada se najednom trgnuo. Začuo se ključ u u bravi. Sirom je raskrilila vrata ruku pretrpanih vrećicama s namirnicama i nije ga u prvi mah primijetila. Lecnula se kada je upalila svjetlo i ugledala ga kako joj se smješka. Pramen njegove svijetle kose padao je, kao uvijek, preko čela. Gledao ju ja zelenim očima, jednako lijep kao i prilikom njihovog prvog susreta. Njemu je tad bilo sedamnaest, njoj petnaest... šest godina... sad je imao samo dvadeset tri godine.

- Zdravo, dragi, što ti radiš ovdje?

- Došao sam da te vidim. - Prišao joj je i svojim snažnim rukama s lakoćom dohvatio vrećice. Ona se okrenula. Njene tamnosmeđe oči promatrale su ga zadivljeno. Oduvijek mu se divila, bio je student druge godine, atletičar, član ragbi tima nekoliko mjeseci, sve dok nije povrijedio koljeno, a kad su se upoznali i košarkaška zvijezda. Ponosila se njime, a sad joj se činio još veličajnijim. Našao je dobar posao. Prodavao je bjuike u najvećem zastupništvu u New Yorku, a ona je bila sigurna da će jednog dana postati poslovođa... jednog dana... ili će možda nastaviti studije. Razgovarali su o tome. U međuvremenu je on kući donosio dobru zaradu pa su uz njenu plaću pristojno živjeli. Znala je kako od jednog načiniti dva dolara. Izvještila se u tome, odavno. Od osamnaeste godine, kada su joj roditelji poginuli u automobilskoj nesreći, ona se sama izdržavala. Nasreću, upravo je tada bila završila školu za sekretarice, a bila je bistra djevojka. Tri godine radila je u jednoj advokatskoj tvrtki. I Andy se ponosio njome. Bila je izuzetno privlačna odlazeći na posao u dobro skrojenoj odjeći koju je sama šila, sa šeširima i rukavicama brižljivo odabranim u modnim časopisima. Izbor je provjeravala savjetujući se s Andyjem. I sada se osmjehivao promatrajući je kako skida rukavice i crni filcani šešir odbacuje na veglila zeleni naslonjač.
- Kako je bilo danas, Bubice?
- Kad bi se vratio s posla, uživao ju je zadirkivati, bockati, uzeti je u naručje, grickati po vratu i prijetiti joj kako će je silovati. Bilo je to, naravno, nešto sasvim neusporedivo s njenim uvijek pristojnim ponašanjem na poslu. Navratio je tamo samo jednom ali je bila toliko ozbiljna i hladna da se on umalo uplašio. I kao djevojka je bila takva, ali otkako se udala za njega bivala je sve manje suzdržana. Počela se opuštati. Osjetila je kako je od njegovog poljupca u vrat podilaze žmarci.
- Pričekaj da odložim stvari... - Nasmiješila se tajanstveno i pokušala mu izvući jednu od vrećica, ali on je privuče i poljubi u usta.

- Zašto da čekam?

- Andy... ma, daj... - Njegove su ruke strastveno lutale po njoj, skidajući joj kaput, raskopčavajući dugmad na odjeći. Vrećice su bile odložene, a oni su dugo stajali čvrsto pripijeni, spojenih usnica. Jean se napokon uspjela odmaknuti hvatajući dah. Njen kikot nije zaustavio njegove ruke. - Andy... što te spopalo...?

Smješkao se vragoljasto od bojazni da ne izrekne ono što bi nju odviše sablaznilo.


PRETPLATITE SE
i čitajte odmah!

Već ste član?
Prijavite se ovdje»


Podijelite s prijateljima!

    Leave a Reply

    Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *