Snobovi

Ne znam točno kako je Isabel Easton uzela Edith Lavery pod svoje. Vjerojatno su imale zajedničku prijateljicu ili su zajedno sjedile u nekom odboru, a možda su samo išle istom frizeru. Ali pamtim da je Isabel iz nekoga razloga prilično rano zaključila da je Edith pero kojim bi se mogla okititi, nešto izuzetno što susjedima može servirati na kapaljku. Budućnost će, dakako, pokazati da je bila u pravu, premda, kad sam ju ja upoznao, za to nije bilo posebno
čvrstih dokaza. Edith je u ono doba nedvojbeno bila vrlo zgodna, ali ne kao poslije kad je, kako modni dizajneri kažu, pronašla vlastiti stil. Bila je tipična, premda vrhunski primjerak svojega tipa: plavokosa Engleskinja krupnih očiju i lijepa vladanja.
Isabel Easton poznajem od zajedničkog djetinjstva provedenog u Hampshireu i uživali smo jedno od onih ugodnih, nezahtjevnih prijateljstava temeljenih isključivo na dugovječnosti. Nismo imali mnogo toga zajedničkog, ali smo poznavali malo drugih ljudi koji nas pamte kao devetogodišnjake na ponijima pa su nam povremeni susreti uvijek bili nekako utješni. Ja sam se nakon diplome otisnuo u kazališne vode, a Isabel se udala za brokera i preselila u Sussex tako da su nam se putovi rijetko susretali, ali Isabel je zabavljalo povremeno pozvati u goste glumca viđenog na televiziji (premda ga očito nikad nije vidio nitko od njezinih prijatelja), a meni je bilo zgodno provesti pokoji vikend s prijateljicom iz djetinjstva.
Bio sam u Sussexu kad se Edith prvi put spustila stubama i mogu posvjedočiti da je Isabel bila doista oduševljena novom prijateljicom, što će njezini manje blagonakloni poznanici poslije dovoditi u pitanje. Bilo je to posve iskreno.
— Pred njom su veliki uspjesi. Ima u njoj nečega.
Isabel se rado služila rečenicama koje su davale naslutiti povlaštenu upućenost u funkcioniranje svijeta. Moglo bi se reći da Edith, kad je pola sata poslije izašla iz automobila, nije imala bogznašto osim izgleda i prilično zavodljiva, opuštena šarma, ali ja sam se sklon složiti s našom domaćicom. Sad kad o tome razmišljam, nešto u njezinim usnama najavljivalo je što slijedi. Imala je usne kao od rezana stakla, jasno ocrtane, gotovo isklesane usne
kakve se obično vežu uz filmske glumice iz četrdesetih. A upadljiva je bila i njezina put. Za Engleze, put je u pravilu slamka spasa, kompliment koji se daje kad se nema što drugo pohvaliti. Dobra koža često se ističe kad se govori o neuglednijim članovima kraljevske obitelji. Kako bilo, Edith Lavery imala je najdivniju put koju sam ikad vidio: hladnu, bistru, pastelnih boja ispod slojeva besprijekorna voska. Cio život lijepi su mi ljudi slaba točka pa mi se sada sve čini da sam postao Edithin saveznik u tom prvom trenutku kad me zadivilo njezino lice. Na koncu je Isabel ispunila vlastito proročanstvo jer je upravo ona odvela Edith u Broughton.

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *