Tiho

PROBUDILA SE OD BOLA i otvorila oči. Ležala je u potpunoj tami. Glava ju je boljela kao da ju je netko udario stolcem po zatiljku. Imala je čudan okus u ustima — metalni. Pokušala je pronaći mjesto jezikom, ali ga zbog natečenosti nije uspjela pomaknuti.
Gdje sam? pitala se, obuzeta panikom. Srce joj je počelo lupati, a glava joj je pucala. Osjetila je da je nepokretna jer se pri pokušaju nije mogla ni pomaknuti.
Duboko je udahnula. Pa imam noćnu moru, pomislila je u sebi. Jednu od onih noćnih mora, u kojima dok sanjaš istovremeno možeš vidjeti samoga sebe. Ali probudit ću se. Udahnuvši zrak, osjetila je miris nečega pljesniva poput ustajale odjeće. Ne, to je stvarno, to se zaista događa. Pokušala se ponovo pokrenuti. Nije mogla pomaknuti
ruke, ali je uspjela malo podignuti glavu.
Zvuk se probio kroz tamu — dugačak, dubok šum brenčanja koji nije prepoznala. Srce joj je počelo još jače lupati. To je zvuk motora, pomislila je na kraju. Napokon je shvatila gdje se nalazi. Ali zašto? Je li pala? Ili ju je netko udario? Bila je potpuno zbunjena. Misli su joj bile zbrkane poput zapletenih trava u jezeru. Prisjetila se početka i pokušala ići korak po korak od tamo. Zadnje čega se sjećala bilo je kako pokušava dohvatiti svjetiljku. Sigurno se ugasila. Koliko je dugo već ovdje i zašto je sama? Onda se odjednom sjetila svega i uzdahnula od očaja.
Mora izaći van. Shvatila je da brujanje motora dolazi od škrinje za zamrzavanje koju je vidjela prije, što znači da se struja vratila. Pomaknula je glavu naprijed-natrag i pomaknula ostatak tijela. Noge su joj još bile teške poput olova, ali mogla je pomaknuti jednu ruku — desnu. Polako je zatvorila i otvorila desnu šaku.
Tu je bila i druga vrsta buke — dolazila je odozgo. Zvuk koraka. I onda, otvaranje vrata. Preplavio ju je strah, kao da joj topla tekućina struji tijelom. Ubojica je dolazio po nju.
»NEŠTO Ml TAJIŠ?«
»Kako to misliš?« pitala je Lake. Iznenađena primjedbom, spustila je svoju čašu s vinom na stol u restauraciji i blago odmaknula glavu unatrag.
»Imaš izraz lica poput mačka koji je pojeo kanarinca.«
Znala je na što Molly cilja. Tek prije nekoliko dana shvatila je da je nestalo tuge i osjećaja krivnje koji su je nemilosrdno proganjali posljednja četiri mjeseca. Njezino se raspoloženje općenito po-pravilo. Ponovo je osjetila glad za životom. Maloprije, jureći niz Devetu Aveniju, kako bi se našla s Molly na ručku, doživjela je nalet zadovoljstva — zbog briljantnoga ljetnog neba, blještavog sunca, njezina posla.
Naslućivala je da će uskoro doživjeti nešto lijepo i dobro.
»Nemoj mi samo reći da se viđaš s nekim?« dodala je Molly.
»Pobogu, ne« odgovorila je Lake. »Samo se više ne osjećam potišteno.« Osmjehnula se.
»Možda te čak i iznenadim i danas budem dobre volje.«
»Pazi se. Sada bi mogla biti izrazito emocionalno nestabilna,« rekla je Molly, tresući svojom dugom crvenom kosom. »Sjećam se kako sam se prve godine nakon moje rastave, jedan trenutak osje-ćala odlično, da bi me odjednom potpuno shrvala tuga i sljedećih nekoliko dana morala sam provesti u krevetu.«
»Ne očekujem čuda« rekla je Lake. »Samo mi je već muka od toga da se utučeno povlačim poput napuštene žene iz srcedrapatelj- nih filmova. Meni su 44 godine, samohrana sam majka dvoje djece. Jasno mi je da neće biti lako, ali radije ću na sve što me očekuje gledati kao na avanturu, a ne prokletstvo. Puno mi pomaže i to što uživam smišljati marketing za svojega novog klijenta. Klinika je sjajna.«
»A što je s rastavom? Događa li se što?« ...


PRETPLATITE SE
i čitajte odmah!

Već ste član?
Prijavite se ovdje»

ljubavni roman Tiho

Podijelite s prijateljima!

    Leave a Reply

    Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *