Tri čuda

Draga bako!

Danas sam u Hyde parku doslovce naletjela na jednog muškarca i pritom se gotovo rastopila. Nije mi to lako priznati, ali istina je. Bio je to Nicholas DuVille za kojeg sam već prije čula da je nevjerojatno naočit, ali nisam tim glasinama pridavala osobitu pozornost. Dosad sam se već puno puta uvjerila da su muškarci o kojima se pričalo kao o naočitima zapravo sasvim prosječni. Ali Nicholas DuVille... ah, bako... on je doista jako, jako zgodan. Doduše, djeluje kruto i hladno, prilično strogo, barem na površini. Učinilo mi se da se nasmijao komentaru koji sam mu dobacila trenutak prije nego što sam se udaljila, a ako jest, zacijelo nije toliko krut, nego samo suzdržljiv.

Dva sata kasnije, kad se vatra u kaminu već gotovo ugasila, i to zato što je Nicholas bio previše okupiran onim što je čitao da bi se sjetio održavati je, odložio je posljednje pismo pa ponovno uzeo ono koje je dotad već dvaput pročitao i zbog kojeg ga je sada jezivo grizla savjest.

"Znam da me se stidiš, bako. I da, znam da bi mi rekla kako bi sir Frances povukao bračnu ponudu da sam s nekim otplesala tri plesa iste večeri te da sam uistinu pretjerala kad sam s Nicholasom DuVilleom otišla u njegovu sobu i dopustila mu da me poljubi. Ali, da te je ikada u životu poljubio muškarac poput njega, zacijelo bi razumjela. Kad bi barem mogla vidjeti njegov osmijeh ili čuti njegov duboki glas. Znam da bi tada razumjela. 0, kako žudim ponovno vidjeti njegov osmijeh... i čuti njegov duboki glas. Kad bi mi barem vjerovao! Ali ne vjeruje mi... misli da sam ga namamila u stupicu, a ja u vezi s tim ne mogu ništa učiniti. Ipak, i dalje žudim za njim. Toliko sam očajna da svake noći natapam jastuk suzama...

Stojeći pokraj prozora, Julianna je nepomično zurila u hladnu zimsku noć. Ruke su joj bile prekrižene na prsima kao da se pokušava obraniti od hladnoće, ali ne one koja je dopirala izvana. Nego iznutra, jer srce joj se ledilo od straha da će je Nicki zauvijek odbaciti. Polako je podigla ruku i vrhom prsta počela šarati po zamagljenom staklu. Nekoliko trenutaka potom,u staklu je ugledala odraz muškarca za kojeg se udala. Na trenutak je pomislila da joj se priviđa, ali ne, stajao je tamo, u bijeloj košulji zasukanih rukava, ruku duboko zabijenih u džepove hlača.

Nije se ni pomakla kad joj je polako prišao i stao iza nje. Previše se bojala onoga što će vidjeti - ili onoga što neće vidjeti u njegovim očima.

- Julianna - tiho ju je pozvao.

Drhtavo je udahnula pa skupila hrabrost i okrenula se. Pogled mu je bio preplavljen tugom, a na usnicama mu je lebdio neveseo osmjeh.

- Kad sam naletio na tebe u labirintu... i dok si dvojila jesam li vrag ili anđeo, znaš li o čemu sam ja razmišljao?

Bez riječi je odmahnula glavom.

- Da izgledaš poput anđela. Poslije, kad sam te odveo u sobu, u mojim očima uistinu si postala anđeo.

Čekajući da nastavi, nije se mogla ni pomaknuti. Bojala se čak i disati.

- Silno sam te želio. I još uvijek te želim.

Odjednom, našla se u njegovu zagrljaju, usnica spojenih s njegovima u dug, bolno nježan poljubac. Malo potom produbio je poljubac i čvršće je privivši uz sebe, počeo je milovati po leđima, struku i bokovima. Čvrsto se priljubivši uz njega, ovila mu je ruke oko vrata i poželjela da je nikada ne prestane ljubiti.

Ali jest, samo kako bi udijelio niz laganih poljubaca na njezino čelo, oči, nos i obraze. - O, kako žudim za tobom -prošaptao je.


PRETPLATITE SE
i čitajte odmah!

Već ste član?
Prijavite se ovdje»


tricuda

Podijelite s prijateljima!

    Leave a Reply

    Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *