Uspomene

Vlak je neumorno uranjao u tminu Italije u ritmu se tandrkajući tračnicama. Svugdje su se mogle vidjeti skupine debelih seljaka, mršave djece i zapuštenih poslovnih ljudi, ali i horde američke pješadije. Njime se pak širio otužan miris plijesni, kao u godinama neodržavanoj kući, miješajući se s osebujnim mirisom iscrpljenih, davno opranih, neurednih i nevoljenih tijela. No, nikomu nije sinulo otvoriti prozor. Nitko se nije usuđivao. Pod naletom noćne topline starice su znale zavrisnuti kao da netko nasrće na njih, i doživljavale to uvredom. Sve im je smetalo. Vrućina, hladnoća, umor, glad. No, s pravom su bile uzrujane. Iscrpljene i bolesne, predugo su trpjele i glad, i hladnoću, i strah. Rat je prokleto dugo potrajao, no konačno se ipak priveo kraju tri mjeseca ranije. Bio je kolovoz 1945., a vlak se neumorno kotrljao već dva beskonačna dana.

Serena se ukrcala u Parizu i ne prozborivši ni s kim nijednu riječ provezla kroz Francusku i Švicarsku te, na posljetku, ušla u Italiju. Bio je to posljednji dio njezina putovanja... svršetak... sam kraj... Tandrkanje kotača odvuklo joj je misli dok je ležala sklupčana u kutu, sklopljenih očiju i lica priljubljena za staklo. Bože, koliko je umorna! U svakom djeliću tijela osjećala je bol, čak i u rukama, kad se snažno obgrlila kao da joj je hladno. Zapravo je bilo pakleno vruće i duga plava kosa zalijepila joj se za potiljak, kad je vlak počeo usporavati u potpunosti se zaustavljajući za nekoliko trenutaka. Ostala je nepomično sjediti pitajući se hoće li izaći možda i prošetati, makar na trenutak. Već devet dana putuje bez prekida i beskonačno je to putovanje, a još nije stigla kući. Neprestano je razmišljala o rodnom domu svako malo se podsjećajući. Kad su prešli. Alpe, suzdržala se da ne usklikne od veselja znajući da se konačno vratila u Italiju. Ali bio je to tek početak. Rastvarajući polako oči pod blještavom svjetlošću željezničke stanice ponovno se podsjetila da joj putovanje još nije ni započelo i neće sve do idućeg jutra, kad konačno stigne na odredište, jer tek će tada sve konačno vidjeti i saznati...


PRETPLATITE SE
i čitajte odmah!

Već ste član?
Prijavite se ovdje»


uspomene

Podijelite s prijateljima!

    Leave a Reply

    Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *