Vrući led

Htio bih umrijeti!” Jackie Taylor je ravnodušno podigla ogled štiteći od ljetnog sunca svoje lijepe oči boje lješnjaka i pogledala zgodnog momka koji je upravo iskočio iz pohabanog starog mini metroa, parkiranog ispred terase kafića.

Bio je visok otprilike sto osamdeset centimetara, dakle desetak centimetara viši od Jackie, širokih ramena i uskih bokova. Svijetlosmeđa put odavala je njegovo azijatsko podrijetlo. Na sebi je imao vrećastu bejzbol košulju kratkih rukava (sa znakom Baltimorskih Oriola, iako je njegov najbliži kontakt s Amerikom bilo gledanje američkih televizijskih krimića), traperice (poderane na lijevom koljenu) i izlizane tenisice što su nekada davno bile moderne, a sada su jedino bile stalno blatnjave. Sportsku torbu prebacio je nonšalantno preko ramena.

“Vikrame, hoćeš li ponoviti to što si rekao?” upitala je Jackie i otpila gutljaj kave.

“Htio bih umrijeti!” ponovio je Vikram, pomalo smeten što njegova izjava nije proizvela željeni učinak.

“Molim te, samo to nemoj učiniti ovdje”, pecnula ga je Jackie. “Ne ovdje, ispred najmondenijeg kafića u ovom dijelu svijeta: to bi opasno narušilo naš ugled.”

Okrenula se prema djevojci koja je bila s njom u društvu, također sedamnaestogodišnjakinji, čija je kratka tamna kosa savršeno pristajala njezinim tamnim, pomalo ciganskim očima. “Kažem ti, Emma, nekima ovdje zaista nedostaje dobar ukus!”

Emma se nasmiješila i izvukla za pridošlicu stolac. On je sjeo i duboko uzdahnuo.

“Pusti Vika na miru, Jackie”, rekla je nasmijavši se. Okrenula se mladom Pakistancu koji je prstima raščešljavao svoju dugu, gustu i valovitu crnu kosu. Bio je godinu stariji od njih i još dok je bio s njima u školi slovio je za strastvena sportaša. Pričalo se da onaj tko želi pronaći Vikrama, samo treba otići do najbliže gimnastičke dvorane ili sportskog terena, i zasigurno će ga naći. Hoće li i Vikram njega primijetiti, to je već ilo drugo pitanje: kada je igrao ili vježbao, činilo se da mu ništa drugo nije bilo važno.

“Onda, što si danas trenirao, Supermenu?” upitala je Emma.

“Londonski maraton ili penjanje na sjevernu stranu Eigera?”

Vikram se nasmiješi otkrivajući svoje savršeno oblikovane, bijele zube. “Ništa tako jednostavno, bojim se. Dolje u parku igrali smo utakmicu pet protiv pet, s Julianom i drugim dečkima”, dodao je.

“Pošteno me je izmorilo. Posve sam iscrpljen!”

Jackie je uzdahnula. “Ja zaista ne mogu razumjeti što u tome nalaze”, rekla je, tobože umorno. “Odrasli ljudi, koji trče po parku udarajući komad svinjskog mjehura. Ja mislim da postoje i bolje stvari koje čovjek može raditi u slobodno vrijeme.”



Podijelite s prijateljima!

    2 Comments

    1. Martina 4. Septembra 2016.
      • ljubavniromani.net 6. Septembra 2016.

    Leave a Reply

    Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *